31.ožujka pomičemo kazaljke i gasimo dnevna svjetla na automobilima.
Ljetno računanje vremena počinje u noći sa subote na nedjelju, 31. ožujka. Pomicanjem kazaljki jedan sat unaprijed (vrijeme u dva sata se računa kao tri sata) izgubit ćemo jedan sat sna, no zbog toga će dani postati “duži”.
Ljetno računanje vremena donosi više dnevnog svjetla, a time i uštede energije. Nismo više obavezni paliti svjetla na limenim ljubimcima tijekom dana, a mijenja se i tarifni obračun električne energije (viša tarifa od 8 do 22 sata, niža od 22 do 8 sati).
Čija je ideja o pomicanju vremena?
Bio je to Benjamin Franklin, izumitelj i jedan od očeva američke nacije, koji je 1784. godine objasnio kako građani pomicanjem satova mogu bolje iskoristiti sunčano ljetno razdoblje. Ideja nije prošla i proći će više od stoljeća do prvog ozbiljnijeg prijedloga i pokušaja uvođenja ljetnog računanja vremena.
Za to je zaslužan britanac William Willett, kojem se pripisuje prva prava praktična zamisao o promjeni vremena. Godine 1907. iznio je ideju pomicanja sata za 20 minuta svake nedjelje u travnju, koje bi se u rujnu na isti način vratile u prvotno stanje zbog poboljšanja ljudske sreće i zdravlja, ali i zbog uštede na umjetnom svjetlu, tj. energentima. No, kao i u Franklinovom slučaju, inovacija nije usvojena.
No ipak, tijekom Prvog svjetskog rata, opet zbog uštede na energentima, Njemačka je prva uvela računanje ljetnog vremena. Ubrzo je taj primjer slijedila i Velika Britanija, a potom i SAD. Iako se tijekom 20. stoljeća nekoliko puta usvajalo pa odbacivalo ljetno računanje vremena, (od 1983. godine u bivšoj Jugoslaviji) ono je danas normalna pojava.
Danas sve zemlje Europske unije ljetno računanje vremena započinju zadnjom nedjeljom ožujka kao početak i zadnjom nedjeljom listopada kao završetak ljetnog vremena (EST).
