Oduvijek su ljudi sa strahopoštovanjem gledali u nebo.
Pratili pojave na nebu i pokušavali ih objasniti. Pitamo vas, jeste li znali da su prvi sačuvani meteorološki priručnik napisali, klinastim pismom, babilonski svećenici na glinenim pločicama 4000. godina prije naše ere? Ove pločice čuvaju se u British Museum u Londonu, gdje ih i danas možete vidjeti.
Od tog vremena, preko Izraelaca, daleko istočnih i azijskih naroda, starih Grka i ostalih europskih naroda, svećenici prate i bilježe vremenske pojave i promjene, pa ih poradi toga možemo smatrati i pretečama današnjih meteorologa.
Prikupivši te zapise, s vremena na vrijeme bili bi sačinjeni različiti priručnici kao što su grčki “Atmosferski kalendar” iz 100. godine prije naše ere uklesan na kamene ploče ili njemačka “Knjižica o vremenu” sa “Seljačkom praktikom” iz 1505. godine.
Prvi hrvatski stoljetni kalendar iz pera je stenjevačkog (Zagreb) župnika Tomaša Mikloušića i objavljen je 1819. godine.
Svi ovi kalendari temelje se prije svega na uvjerenju da se vremenske prilike ponavljaju u određenim periodima.
